FAZLI BEG SERDAREVIЖ I BRATU MU ''Gospodari Ljubinja'', 1699

Hamdija Hajdarhodћiж - Dubrovacke i Mletacke pripreme pred razgranicenje 1699.

Teћnja za mirom pratila je cijeli inaиe veoma surovi petnaestogodiљnji rat (1683. odnosno 1684. do 1699.). Odmah nakon njegove druge godine sa Austrijom i prve sa Venecijom (1685) mir je najprije ponudio neki Ahmed Жelebija, bivљi austrijski rob, a zatim tri godine nakon toga (1688. i 1689.) i sluћbeni Portin tumaи Alessandro Scarlatti Maurocordato (Aleksandar Skarlati Maurokordato) uz nekog Zulfikar-paљu, ali obe su te ponude ostale samo pokuљaji; ova druga je иak ocijenjena kao ratna varka u Beиu i Veneciji. Nedugo iza toga (1691) u Beиu se neko vrijeme, putujuжi prema Carigradu, zadrћao sa svojom »polijepom ћenom« (assai bella) engleski ambasador na Porti, William Husey (Viljem Husej), da se, po nalogu svoga suverena, »obavijesti koliko treba uraditi na Porti u tako vaћnim pregovorima«, pa je zbog toga s Transilvanskoga fronta bio povuиen 33- godiљnji oficir i diplomata Luigi Ferdinando Masigli ili Marsili (Lujigji Ferdinando Marsilji ili Marsili), da, toboћe kao sekretar te Engleske misije, ispita moguжnost sklapanja mira s Turcima. Iako tome spretnom, obrazovanom i inteligentnom bolonjezu u austrijskoj sluћbi ovo nije bio p rvi zadatak te vrste, i on se u beи vratio neobavljena posla. I spitivanje je prekinula Husejeva smrt, koga je, po Marsiljtiju, mogao zamijeniti- stari Engleski poslanik Trumbal«, ali ga njegov suveren nije htio imenovati zbog sumnje љto je imaљe da bi on bio previљe francuz« nego je uputio Williama Herborta (Vlljema Herborta). Poљto je 1692. i on umro u Beogradu, iz Londona je bio upuжen novi, treжi poslanik, Wiliam Paget (Viljem Pedћet), koji je trebao da nastavi tamo gdje su dva njegova prethodnika bila stala.Cim je ovaj nesumnjivo veoma uporni i sposobni diplomata stigao na Portu 1693. godine, zatraћio je prijem kod velikoga vezira, ali audijenciju nije dobio zbog smjene na tom visokom poloћaju. Meрutim, to ga nije omelo da i u narednim godinama (1694. i 1697.) i dalje radi na ovom poslu - od najveжe vaћnos ti (di sommo rilievo) sve dok nije ovo vaћno pitanje - na temelju ovlaљtenja dvorskoga kancelara u Beиiu, ponovo iznio pred tadaљnjega velikoga vezira, amidћa Husejin-paљu Жupriliжa, u jednom poduћem razgovoru 25. 12. 1697 ., izrazIvљI mu svoje иuрenje љto Engleski kralj nije dobio odgovor na svoj predlog iz 1693. o posredniљtvu meрu zaraжenim stranama.Cetiri dana iza toga razgovora Pedћeta je k sebi pozvao Maurokordato i obavijestio, da жe veliki vezir odgovoriti na osnovu naиela¬ »uti possidetis, ita possideatis« (љto se steklo, zadrћati), jer Turska, mada je mnogo izgubila, ne traћi niљta osim Transilvanije.Bez obzira љto je smatrao da se to ne moћe postiжi i љto se, dakle, na tome ne mogu graditi pregovori, Pedћet je ipak prihvatio ovu naиelnu vezirovu ponudu institirajuжi na boljim rjeљenjima. Zato mu je nekoliko dana iza toga (2. 1.1698.) dostavljeno nekoliko novih predloga i pojedinosti, koji su predviрali demoliranje Petrovaradina, Osijeka i nekih drugih, manjih utvrрenja, ali je ovaj Engleski diplomat i to odbacio kada mu je 10. 1. 1698. saopжena konaиna odluka o tome iz Divana. Zato je Maurokordato zatraћio predlog kojim bi bio zadovoljan Austrijski car Leopold obeжavљi pismeni odgovor. Po Carlu Ruzziniju (Karlo Rucini}, Mletaиkom ambasadoru u Beиu, Pedћet je tom prilikom u ovu Austrijsku prijestolnicu pisao da bi Turci, ustvari, bili zadovoljni, osim Transilvanije, joљ i demoliranjem Titela, Petrovaradina, pa evakuacijom Iloka, Poћege i tvrрave na Uni.Izgleda da je tako pronaрena odgovarajuжa formula za poиetak pregovora, jer je taj isti Mletaиki diplomata pisao Senatu u Veneciji 3. 2. 1698. (pismo je upuжeno 5. ii 1698.) - »kako se sa raznih s trana od onih љto dolaze iz Jedrena saznaje (a takvi se glasovi љire i danas), da je Porta sklona miru i da je zato pred tri dana iz Jedrena u Englesku upuжen sekretar Engleskoga ambasadora, Pedћeta; On жe putovati preko Njemaиke, a od beograda mu je pridodat jedan aga po imenu Mehmed-aga , kapidћibaљa, koji mu iz toga grada mora omoguжiti daljnje putovanje . . . « pa odmah iza toga dodaje podatak o smanjivanju Turskih vojnih priprema prema Austriji i o naredbi velikoga vezira da mu bosanski paљa Жose Halil-paљa poљalje izvjeљtaj o odnosima sa Venecijom. Istovremeno kada u Veneciju iz Beиa stiћu te vijesti i to posredno, na samom izvoru, u Carigradu, boravi Luca Barca (Luka Barka), koji sa poloћaja dragomana neke Zapadnoevropske ambasade љalje vanredno zanimljive informacije u kneћevu palaиu u Dubrovniku i to na temelju kontaka ta sa tadaљnjim Reis-efendijom Muhmedom, Maurokordato, na temelju saznanja љto su ih slali njegovi povjerioci u Jedreni, Sofiji i nekim drugim Turskim gradovima. Tako je on, svega pet dana iza citiranoga Mletaиkoga ambasadora u Beиu (10. 2. 1698.), zapoиeo da puni svoja opљirna pisma razliиitim novostima. Najprije je javio o prodoru Aus trijskih trupa do Sarajeva, љto je izazvalo veliki strah u Carigradu,a zatim o inicijativi Pedћetevoj , koji je ponovo preduzeo korake kod ove vlade u pogledu ranijih predloga, tj. da svak uћiva zauzeto i da za Njegovo veliиanstvo granica s jedne strane bude rijeka Moroљ, koja dotiиe iz Transilvanije i ulijeva se u Tamiљ, a Drava s rijekom Unom s druge s trane «Turci sluљaju, al se ne odluиuju prije nego sakupe informacije o pomenutim rijekama i krajevima, kojima one dominiraju .. . « cuo je za vezirovu izjavu, koju smatra autentiиnom, da se »ovakvi predlozi mogu sluљati zbog neuspjeha protekle kampanje« i zato odmah dodaje - »i tako ja vjerujem da жe ovo zavrљiti sluљanjem i neodluиnoљжu, ali Turci hoжe da se kaћe: sluљajmo predloge, a bog odluиuje o dobru miru«. Ipak, u pozadini toga raspoloћenja je ћelja naroda za mirom. Po onom љto se u Carigradu govori, narod misli - »ko neжe mir љto ga bog hoжe, iako on nije ni naљ ukras ni naљ spas! « veliki vezir to zna, ali i pored toga - »љto se u njegovom ponaљanju ogledaju poљtenje, plemenitost, pa pored toga љto on poznaje potrebe i slabosti carevine, koji traћe mir«, ipak se ovaj Kara Mustafin sestriж - »ne usuрuje predloћiti ga, ni on ni drugi, znajuжi za sultanovu volju, a da on progovori, odmah bi i ministri prihvatili ... « sve je to, po Barci, podstaklo Engleskoga kralja da preko Pedћetovog sekretara, koji mu je donio pismo iz Carigrada, stupi u vezu sa Leopoldom I kako bi saznao љta bi trebalo uraditi i kada se taj sekretar vrati, sastaжe se predstavnici Austrije i Turske zbog pregovora o miru (demoliranje i razgraniиenje). Ipak, i pored toga љto su Turci prihvatili posredniљtvo o sklapanju primirja na pet godina na osnovu stava da svak zadrћi zauzeto, i pored istih podataka, koje je i Rucini dostavio Veneciji, da turci traћe Transilvaniju a Austrijanci na to ne pristaju i mjesto te oblasti nude Љebeљ, Logoљ i Petrovaradin sve do Osijeka s Ilijekom, Dravom s jedne i rijekom Moraљ s druge strane - .Pored svega toga Barka ipak ne vjeruje u to da жe doжi do sklapanja mira. On ocijenjuje da zainteresirane strane samo - »mijeљaju karte ... zbog nekakva lukavstva kako bi dobili na vremenu i kako bi se i ove godine ostalo na odbrambenim poloћajima bez meрusobnih napada«. Na takav zakljuиak ga navode naroиito glasovi kako жe Mleиani napustiti sve љto su zauzeli i on zbog tih rijeиi gubi - »sve nade љto se o ovom miru imaju«. Znaиajno je da u tim okolnostima ovaj dobro obavijeљteni agent vladi u Dubrovniku preporuиuje da bude - »uporna u dobrim odnosima i prijateljstvu sa muslimanima u krajevima vaљega susjedstva«. Vlada, opet, sa svoje strane, teћi da razbistri te joљ oиigledno nejasne prilike na Porti, pa od Barke traћi da joj javi - »u kakvom su stanju ratne pripreme, љta se planira na jednoj a љta na drugoj strani, ima li izgleda da bi se moglo zakljuиivati kako je zavrљena pomenuta (protekla kampanja . .. i na koji naиin, a sve zbog potpunoga izvjeљtavanja ne prepuљtajuжi da nam javite ni to hoжe li Pedћet slijediti dvor ili жe se zadrћati u carigradu ... « Barka je odgovorio da je veliki vezir prihvatio posredniљtvo - »poљto je dvor pokazao veoma veliku ћelju za mirom«, pa je zato, nakon sultanova odobrenja, u Beи ponovo (20. v 1698.) upuжen sekretar Engleskoga poslanstva zbog daljnjih pregovora. Sada se иeka njegov povratak nakon 20 dana - »s velikom nadom na ovom dvoru u pogledu zakljuиenja primirja«. Osim toga upuжen je i jedan poslanik Austrijskom caru zbog pregovora o vraжanju i demoliranju utvrda na granici. Pronose se glasovi da жe pomenuti sekretar - »donijeti od toga cara uputstvo dvojici ambasadora (Engleskom i Holandenskom) o mirovnim pregovorima«. A desetak dana nakon svih tih vijesti jednim pismom ih je dopunio i podupro informacijom o beogradskom seraskeru, koji je bio sakupio veliku vojsku pjeљaka i konjanika, ali mu je iz Carigrada stigla naredba da ostane po strani i u odbrani - »bez ikakva pokuљaja«. Ovdje treba naroиito podvuжi da жe baљ na to podruиje toga seraskera otiжi pomenuti sekretar Engleskoga ambasadora, kada se vrati iz Beиa - »da se pridruћi gospodi ambasadorima i turskim delegatima zbog konferiranja o miru. Tamo su za tu gospodu bili pripremljeni tapioirani љatori i sve ostalo, ali taj diplomatski kor ipak troљi mnogo iznad toga zbog velike pompe oko sebe. Da istakne interese Dubrovaиke republike u tom momentu, Barka je u jednom razgovoru s Maurokordatom kazao, da je ona - »pala u toliku bijedu da nije u stanju ni uobiиajeni haraи davati, naroиito ako ostane u mletaиkom okruћenju ... « meрutim, ovaj Turski diplomata, iako je izjavljivao da su mu potrebe Republike na umu, nije htio u poиetku davati nikakve informacije o pregovorima, pa ni onda kada je Barka izjavio da bi Turci pokazali »niskost i slabost« ako bi napustili sve ono љto im je u proteklom ratu bilo oteto. Jasnije je o tome progovorio tek kada se poиelo saznavati za imena pregovara i komesara za razgraniиenja, ali i tad sasvim љkrto - »da, istina je, pregovara se o miru«, odbijajuжi da tome doda bilo kakvu pojedinost. Sve do ovoga momenta vlada u Dubrovniku je bila veoma zadovoljna Barkom kao svojim izvjeљtaиem na ovom vaћnom punktu u Carigradu zbog njegove oиigledne i odliиne obavjeљtenosti, koju je, uostalom, neprestano provjeravala na temelju drugih izvora, pa mu je to svoje zadovoljstvo i posebno podvukla u jednom pismu. Medjutim u tom istom dokumentu ga je i oљtro prekorila zbog neovlaљtenog postupka predaje jednog memoranduma Portinom sluћbenom predstavniku, u kome je iznio svoje vidjenje Dubrovaиkili granica, jer to - »moћe donijeti viљe љtete nego koriti«.Oиigledno ga je tako upozoravala na Mletaиku prisutnost na tlu od Herceg Novoga do Neretve (Zupci - Trebinje - Popovo Polje), kojom je presijecana veza sa Turskim trћiљtem, pa na nastojanje da se ona i dalje odrzi, ako bude moguжe, uиvrsti, љto najbolje pokazuje jedan neuspjeli pokuљaj iznenadnog munjevitog zauzimanja Stoca pred sam kraj rata, pa da se ta vaћna strateљka taиka doda veж okupiranom tlu, koje je, po naиelu zadrћavanja zauzetoga, trebalo da trajno ostane u posjedu ovoga dubrovaиkoga takmaca. Po obavjeљtenjima љto su sa raznih strana pristizala! U Dubrovniku se znalo da жe Venecija u toj svojoj politici biti veoma uporna, љto se kasnije i potvrdilo ali se u vrijeme gornjega Barkinom neovlaљtenoga demarљa nije moglo znati kako жe ona te svoje zamisli i ostvarivati. Zato je odmah nakon sluћbenog obavjeљ tenja o otpoиinjanju pregovora , koje je najprije dostavljeno iz Carigrada a zatim i iz ostalih zainteresiranih centara, u Dubrovniku pokrenuta diplomatska akcija da se njegovo izuzme iz opљte prihvaжenoga pristupa o razgraniиenju (zadrћavanje zauzetoga). Ta Dubrovaиka politika je najprije dovela do potpunog neuspjeha suprotnog Mletaиkog nastojanja u Sremskim Karlovcima,a kasnije i do posebnih priprema Giovannija Grimanija (Djovanija Grimanija), komesara za razgraniиenje s Turskom u Dalmaciji i u Moreji (Grиka), koje je ovaj diplomata obavio u Veneciji, Zadru i Splitu.Kad se obe te gradje spoje sa onom iz Beиa, Bolonje (Austrijski komesar za razgraniиenje I. F. Marsilji i Carigrada Turski komesar za razgraniиenje s Austrijom, Ibrahim efendija, a sa Venecijom, Osman-aga), pa kada se cijeli taj materijal u megjusobnom uporeрivanju proиisti od taloga љto je nastao zbog politiиkih interesa uиesnika (a u tom pogledu, vjerujem, mnogo moћe pomoжi do sada potpuno nepoznata dokumentacija posredniиkih sila, љto se nalazi u Hagu i Londonu), pred istraћivaиem жe se pojaviti veoma vrijedne vijesti ne samo o Dalmaciji, Slavonij-i Lici i Srbiji nego i o Bosni i Hercegovini. Pored velikog broja geografskih karata, crteћa gradova i utvrрenja, u ovim fasciklima su veoma struиne, iscrpne i provjerene studije o razliиitim druљtvenim pojavama, љto su pripremljene veoma briћljivo i na temelju pedantno prikupljenih informacija razaslanih obavjeљtajaca i ostalih struиnjaka.Iako se sve te informacije skoncentriraju i prelamaju u jednom fokusu (љta od ranijega tla sada pripada novim osvajaиima; kuda i kako provesti krivudavu liniju granice da se osigura ovaj ili onaj strateљki i ekonomski interes, kako i po kome kriteriju odrediti poloћaj tamoљnjeg stanovniљtva itd.Tu ipak ima i opaћanja o daleko љirim interesima ovoga dijela prostranoga Otomanskoga Carstva zbog krupnih pitanja, љto ih je razgraniиavanje pokrenulo. Ovdje жe se, meрutim, iskoristiti samo jedan dio te ogromne graрe i to samo u Dubrovaиkom i Mletaиkom arhivu u okviru naslova. I Djovani Grimani je iz Venecije isplovio nakon 30. 3. 1699., dakle otprilike dva mjeseca nakon zakljuиenja ugovora o miru u Sremskim Karlovcima (26. 1. 1699). On je svoj prvi izvjeљtaj napisao upravo na brodu љto je jedrio prema Aadru, srediљtu Mletaиke administracije u Dalmaciji, pa je u tom dokumentu, pored ostaloga, popisao i svoje saradnike: I one љta su tada bili uza nj kao i one љto жe mu se tek kasnije pridruћiti. Tako on piљe da je s njim tumaи Zuane Medun, koji ima dekret Senata od 19. 6. 1694., ali on ipak oиekuje da mu, zbog njegove sposobnosti i okretnosti, bude upuжen Carlo Rinaldi (Karlo Rinaldi), љto se sada nalazi u Carigradu uz tamoљnjega Mletaиkog poslanika (bajila) Soranza (Soranca). Komisiju kao ljekar prati dr. prof. Pompeo Secco (Pompeo Seko) sa Padovanskog medicinskog fakulteta, a u njenom su sastavu joљ neki Lascari (Laskari), koji je uиestvovao u dva rata sa providurom Dolfinom zapovijedajuжi njegovom konjicom, pa kavaljerske karte sa иitavim nizom precizno ucrtanih detalja cijeloga Bosanskohercegovaиkog tla, иitave male monografije o nekim znaиajnijim begovskim porodicama, љto su utjecale na poslove oko razgraniиenja (naroиito oko Bihaжa i Bosanskoga Novog), pa cijele rnale knjige o poslijeratnoj situaciji nakon rata u paљaluku, o odnosu Bosanskohercegovaиkih begova prema Porti, itd. Od toga materijala bi se mogla sastaviti veoma interesantna mapa, sto bl bitno doprinijela poznavanju ratnih i poslijeratnih prilika. I napokon nama najzanimljiviji Giusti Emilio Alborghetti (Djustl Emilio Alborgeti), koji je sluћio u artiljeriji i zato жe biti zaduћen da na granici crta sve ono љto se ne moћe naжi u tajnoj kancelarji. Svima njima жe se kasnije, piљe Grimani, pridruћiti pukovnik Antonio Cangietti (Antonijo Kandћeti) koji dobro poznaje ovaj kraj« Lucio Dalbello (Luиo Dalbelo), koji je u Dalmaciji sluћio u vrjeme dvaju generalnih providura, pa napokon neki Conegliani (Koneljani), Lorenzo Fondra (Lorenco Fondra), struиnjak za graniиna pitanja u uredu generalnoga providura u Zadru. Osim toga Grimani je kasnije u toku razgraniиavanja pominjao Giulia Fencia (Djulija Fenиija) zbog njegovoga иestog odlaћenja na Tursko tlo, Augustina Tartagliu (Augustina Tartalju) iz Imotskoga, koji je organizirao obavijeљtajnu sluћbu u Turskoj, pa napokon nekoga Giuseppea Vusiu (Djusepe Vuzijo), Andriju Bukovиiжa, konte Ivana Marinoviжa i druge, zbog njihova poznavanja ljudi i terena u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. Nakon obaveznih konzultacija u Zadru do 3. 4. 1699 Grimani je preљao u Split, gdje se zadrћao sve do prelaska na teren obiljeћavanja granice prikupljajuжi potrebne informacije. Tim poslom su se bavili Carli (Karli) i Fondra oslanjajuжi se na zateиenu a kasnije proљirenu mreћu konfidenata i ostalih agenta. Tako je u Sinju »confidente - esploratore« (povjerilac - istraћivaи) bio Mato Delongo i Zorzi Mauromati, u Imotskom Augusuin Tartalja i kavaljer Silobad, vjerovatno onaj љto je kao djeиak bio zarobljen i љto je bio odgojen u kuжi Glamoи-koga Jusuf-alajbega Filipoviжa, a na terenu Giovanni Alberti (Djovani Alberti) i neki Fanfogna (Fanfonja), koji je inaиe zapovijedao konjiиkim odredom u Grimanijevoj pratnji, u toj mreћi je bilo i muslimana, kao љto je Osman-aga Veliж i Ali-aga Vidimiж jz Glamoиa pa neki islamizirani Bre&ijanac, koji je u Osman-aginoj pratnji, vjerovatno, imao ulogu prevodioca. Svi su oni zapoиeli Grimaniju u Splt slati razliиite informacije sa cijeloga podruиja na kome je trebalo oznaиiti granicu, ali je ovaj mletaиki komesar za razgraniиenje glavnu paћnju te sluћbe ipak, u poиetku, bio usmjerio prema Austnijsko-Mletaиko-Turskoj granici kod Knina, odakle, je, prema zahtjevu Austrijskog komesara, pukovnika (kasnije generala) Marsiljija, trebalo zapoиeti. Prve su vijesti , izgleda, stigle iz Sinja i donio ih je Delonga, koga je Mauromati bio uputio u Glamoи Veliжu i Vidimliжu. On je na putu, koji je trajao pet dana, saznao - »da je onaj , љto je na Porti odreрen zbog granice, u Skoplju (kod Travnika ) tu se zadrћava oиekuju¬ жi uputstva. a zatim жe na granicu«. Tom prilikom je Delongo saznao da su - »u Carigradu bile dobro primljene odredbe, pa su se svi nakon njih smirili, samo je na Portu otiљao jedan Turиin, Ahmed-beg Firdusoviж iz Livna, pa pretjeruje uz veliku galamu da je u ovim krajevima Republici ostalo sedamdeset gradova•. Iako je, kaћu -»malo zapovoljan mirom i nesklon prevedroj domovini«, Жose Halil-paљa je ipak za tim Livnjakom u Carigrad uputio - »љest drugih Turaka od onih najstarijih i najupuжenijih, da daju informacije љto bi mogle biti korisne sultanu«, jer se ovaj paљa bojao velikoga vezira. Ti izaslanici su izabrani iz gradova- »od Banje Luke do Stoca",ali se onaj banjauиki odmah vratio zbog bolesti i nIje ni iљao na Portu dok su drugi produћili i u Carigradu obavili svoj posao joљ prije Grimanijevoga do laska u Split. Oni su sa sobom nosili sve spise i osnovice starih granica kod Livna i ostalih mjesta u blizini«, pa su nakon toga stvari stajale tako - »da se nije znalo љta bi se moglo desiti«. Delongo je dalje saznao kako je - »sultan svome komesaru, kada ga je upuжivao u ove krajeve, naredio da na granicu mora otiжi u pratnji sa љestoricom najistaknutijd h ljudi, Turaka, da vidi moћe li se na povoljan naиin s Mletaиkim komesarom odrediti granica; ako to ne bude moguжe, javiжe na Portu pa жe mu biti upuжeno 6.000 konjanika iz onih krajeva, da se pridruћe ljudima i vojsci iz Bosne. Tom bi se poveжanom snagom vidjelo moћe li se dobiti ono љto mu dobrovoljno ne bi bilo prepuљteno, pa bi se tako zauzeo taj kraj«. To bi ljudstvo doљlo s one strane Crnoga mora, a zovu ih - »Turundije«. Grimani je odmah te vijesti љirio drugim. Traћio je da se sazna gdje se nalazi paљa i kako se zove komesar za razgraniиenje, koliko taиno ljudi sa sobom on vodi. Zbog toga je, na temelju Delongovoga izvjeљtaja, sastavljena instrukcija Karliju i Albertiju, koji su morali najprije po zahtjevu iz Venecije otiжi Livanjskome komandantu, a zatim Halil-paљi u Travnik na poklonjenje. Formalni im je zadatak bio da odnesu poklone ovom zadnjem a stvarni da na naиin i sredstvima, љto ih oni ocijene zgodnim, saznaju odakle je paљa i izabrani komesar, njihove osobine, sklonost, namjere, njihove teћnje i tajne, a zatim koji su najutjecajniji ljudi na granici, љto su tu u blizini, •kakve bi im zamisli mogle biti, kako prvih tako i drugih, pa ako im njihova doљiljatost i mudrost omoguжi, neka na neki naиin pridobiju , i jedne i druge, a zatim neka saznaju sve љto bi proniknulo u te sagovornike, kako bi se unijelo viљe svjetla u postupke njegove ekselencije«.Ukratko, treba da saznaju љto je moguжe viљe i da te informacije odmah љalju ne иekajuжi na svoj povratak. Osim toga, bude li im moguжe, neka iza sebe ostave konfidente - љto mogu dati vijesti o svemu. Nakon puta, љto je potrajalo dvije sedmice, ova dva grimanijeva иovjeka su podnijela izvjeљtaj, koji naћalost, njihov principal nije prikljuиio uz svoju relaciju nego ga je samo prepriиao. Nakon putovanja loљim cestama u Travniku ili je primio paљa prije svoga putovanja u Livno, o kome su javili Veliж i Vidimliж, i to uz - »najveжu pompu milicije i ostalih njegovih ljudi«. Na sastanku su bili prisutni Ibrahim - efendija, komesar za razgraruiиenje s Austrijom i on je zauzimao mjesto bliћe paљi«, a zatim i Osman-aga, koji je sjedio - "niћe, malo po strani, uz poљtovanje«. Ovaj drugi je, dalje, bio - na drugom mjestu«. Karli i Alberlli su paљu obavijestili o Grimanijevom dolasku u Split prenijevљi mu njegovo poљtovanje, a on im je odgovorio na isti naиin i kazao da je veж dobio izvjeљtaj od svoga age љto je odlazio u taj grad. Istakao je kako bi prisutlni komesar »bio vec spreman da krene« ali se zbog snijega, koji je u meрuvremenu napadao, pa zbog nedostatka trave taj sastanak morao odgoditi. Cijelo to vrijeme Osman-aga je љutio i ni rijeиi nije progovorio osim izjave da je nestrpljiv da izvrљi sultanovu naredbu. O njemu su tek kasnije neљto saznali i iz toga zakljuиili da je za Portu obavljao mnoge poslove, ali - »nije stekao nikakvo iskustvo o ovim krajevima i granicama, pa su mu potrebna objaљnjenja, koja tek treba da plikupi«. On sam je u nevezanom razgovoru ispriиao o nekom englezu, koji mu je bio uzeo neke bisere, ali se na nj ipak nije ћauo Porti  zbog zahvalnosti te Porte onom narodu љto ima toliko zasluga za mir zbog zauzimanja njegovog ministra«. Oba ova njegova izaslanika, podvlaиi Grimani, bijahu - » impresionirana velikim talentom paљinim i njegovim savrљenim razumijevanjem sa komesarom, o иijim uputstvima i ovlaљtenjima nije se moglo saznati niљta odreрeno poљto se o tome paљa izrazio opжenito a sam komesar se ograniиio da kaћe kako жe mu biti drago da se naрe sa mnom bez obzira na to љto je upotrebljena najveжa vjeљtina da se izjasni ima li apsolutne ili zavisne i ograniиene ovlasti.« Grimani je posebno istakao neљto љto bi trebalo da oznaиi Жose Haill-paљin pregovaraиki i diplomatski nerv. Naime, Ibrahim-efendija je u razgovoru o vremenu sastanka sa Austrijskim i Mletaиkim kolegama upotrebio nehotiиno imperativni oblik :istiиuжi da bi mletaиki predstavnik trebao doжi« (che venga) na ugovoreno mjesto, a paљa je - gotovo ljutito« (qu– asi sdegnato) to popravio rekavљi da se ћeljelo kazati kako bi bilo dobro da se komesari naрu u ugovoreno vrijeme kako ne bi jedan na drugoga иekao.A љto se konfidenata tiиe, љto su ih trebali iza sebe ostaviti, ove su Grimanijeve ljude obavijestili njihovi pomoжnici i oni љto su s njima bili«, da to nije bilo moguжe - »zbog straћe od 12 ja– njiиara, љto su bili odreрeni da budu u njihovom boraviљtu pod izgovorom o dobrom posluћivanju«. I napokon, zakljuиivajuжi ovaj oиigledno fragmentarni pokuљaj otkrivanja namjera Turske delegacije, njenih veza sa okolnim muslimanskim uglednim ljudima, pa ovlaљtenja Osman–aginih, Grimani, mada indirektno, predviрa teљkoжe poћelivљi da se - »sloћe rijeиi i ono љto srce hoжe, pa da ovo prvo љto se uspijeva bude tako i dalje u toku svih pregovora zbog najbolje sluћbe vaљim ekselencijama, koje mogu biti sigurne da жu uloћiti najveжu paћnju kako bih pridobio ovoga ministra i utjecao na nj u svemu љto mi bude moguжe zbog bitnih javnih interesa.« U tu svrhu жe pored ostaloga biti upotrebljene i molbe o osloboрenju robova; na njih жe odgovoriti tek - kada mi one budu ponovljene«. Razgranavљi tako mreћu obavjeљtaиa s podruиja љto ga je zanimalo, Grimani je preљao na drugi clio svoga posla: zapoиeo je pripremati prelaz na mjesto razgraniиenja slanjem opreme iz Splita u Sinj. Najprije je u Skradin uputio jednu galeru i tartanu - »kako bi se snabdio svim potebama љto bi se mogle pojaviti na tako napornom putu«. Oиekivao je 3.000 cekina za- »sluћbene potrebe«. Generanoga providura je upozorio da se za njegovu komisiju ne vezuje niko - »dozvoljavajuжi da k meni dolaze samo oni љto su mi potrebni, a i oni tek kada budu pozvani mojim pismom u sluћbu љto im bude odreрena«, pa je za to taj Dalmatinski namjesnik naredio - »Morlaиkim prvacima, da oni sami kao i ostali Morlaci obustave svako kretanje kako bi se izbjegao bilo kakav nered i to na najbolji naиin«. Uklanja se, dakle, odmah na poиetku sve ono љto bi moglo izazvati Tursku delegaciju i graniиno muslimansko stanovniљtvo, jer Venecija nije dozvoljavala da joj politiиke ciljeve odreрuje itko drugi osim njenih interesa. Neposredno prije svoga odlaska iz Splita Grimani je primio nekoga Ramadan-agu, Osman-agina izaslanika. On mu je donio pismo iz Livna i u njem obavjeљtenje o tome gdje ga иeka taj Turski komesar za razgraniиenje traћeжi usaglaљavanje o vremenu sastanka kod Knina. Odgovor je bio da жe biti upuжen Karli i Alberti. Oni жe ga obavijestiti gdje жe ga иekati 100 konjanika, 100 pjeљaka i sto иlanova svite kao љto жe uza se imati i on sam, taj Osman-aga. A u instrukoiji toj dvojici svojih saradnika odreрuju se darovi Miralem-begu i Ali-efencliji, Timar defterdaru, o kojima je podatke dostavio neki informator , iz Osman-agine okoline, moћda onaj islamizirani Breљijanac. Poљto mu se, po tim informacijama, viљe ne dopada mjesto sastanka pod Kninom, jer ne zna prave Osman-agine namjere a ni paљa nije u blizini, predloћio je da se sastanu u Strmici pod Sinjem, koja je u to doba nesumnjdvo Mletaиka. Htio je osim toga prije otpoиinjanja sluћbenih razgovora obaviti i jedan kurtoazni sastanak zbog boljeg upoznavanja toga svoga partnera, pa s tim u vezi prikuplja informacije o Osman-aginim pratiocima i njihovim namjerama. Veж se bilo saznalo prije toga da on sa sobom vodi 445 ljudi ukljuиujuжi i one iz Komore, a zatim da se ovaj љef turske delegacije - ravna po miљljenju onih sa granice odabravљi meрu njima j edan mali broj kao svoju pratnju, koja je veoma utjecajna pa se s njom savjetuje i od nje mnogo zavisi«.
Tek nakon svih tih priprema ova su se dva komesara sastaia .5. 6. 1699. godine, dakle oko 4 mjeseca nakon zakljuиenja pregovora o miru u Sremskim Karlovcima, i to u Strmici pod Sinjem. U ono vrijeme je bilo - »gotovo stalno kiљno i veoma vjetrovito, љto nije bilo uobiиaje¬ no za to doba«. Najprije su ujutro doљla dva Turиina i zatraћila pogo¬dno mjesto za Osman-agin љator. Kada su dobili zatraћeno obavjeљtenJe љto se ticalo lokacije pola milja daleko od Mletaиkoga logora, gdje je bilo dovoljno vode, trave i drva, pa kada je , Grimani saznao da je Osman-aga tamo stigao, uputio mu je Albertija i Karlija zbog dobrodoљlice. Trebalo je da mu kaћu kako je nestrpljiv da ga sretne. Odnijeli su mu i darove (sukno za dva odijela protkana zlatom, иetiri od Damaska na isti naиin izvezena, pa napokon dva od skarlata, slatkiљe, sapun, prirodno cvijeжe, miris, limunove i kutije s mirisima) . Osman-aga je иetrnaestorici vojnika, koj i su te darove donijel i, svakom od njih poklonio po 6 cekina, a Karliju i Albertiju po rubac da uzvrati ovu posjetu, Osman-aga je poslije podne Mleиanima uputio svoga жehaju, kome je Grimani na rastanku poklonio sukneno odijelo i poиastio kafom i љerbetom. Sutradan, u nedjelju, Grimani je opet uputio Karlija i Albertija da ugovore sluћbeni sastanak zbog razmjene ovlaљtenja. Osman-aga je predloћio da se poslijepodne nakon ruиka sastanu njegov kancelar i Grimanijev dragoman, pa je uputio dva иauљa i dva druga pratioca da doprate toga njegovog partnera u njegov љator. Grimani je u turski logor doљao u pratnji svojih vojnika i najbliћih saradnika kao љto su bili Fondra, Karli , Zuane Korna r, koji je imao iskustva sa Carigradskoga dvora, pa drugih . Osman-aga ih je doиekao stojeжi u svom љatoru, a zatim je Grimaniju ponudio da sjedne na jednu stolicu kao љto je bila ona na koju je i sam sjeo. Nakon toga je Grimani preko Karlija obavijestio Osman-agu kako ga je njegova vlada ovlastila da bude komesar i da provede zakljuиeni mir iz Sremskih Karlovaca. Nakon ovoga kurtoaznog dijela Grimani je Osman-agi predstavio svoje saradnike, pa se preљlo na razmjenu ovlaљtenja. Osman-agin kancelar i Grimanijev dragoman su preљl i u neki drugi љator zbog prevoda tih d kumenata, a komesari su nastavili pregovore. Tom prilikom je i sam Grimani opazio ono љto su mu ranije javljali njegovi ljudi , da je Osman -aga po strogim Portinim uputstvima - vezan za saradnju s ljudima s granice«, љto je za Mleиane bila gorka istina. Osim toga ljudi iz Grimanijeve pratnje izmijeљali su se sa onom Osman-aginom i tako saznali љtoљta drugo (o polukruћnom prostoru oko tvrрava na granici, o kakvoj liniji љto treba da stigne do Cetine, o tome da bi se pregovori mogli oduћiti poљto se иeka austrijski komesar, o turskom stavu da bi Venecija morala biti zadovoljna poљto Turska nikom do sada nije pre– dala toliko tvrрava, da Osman-aga mora voditi raиuna o Portinim naredbama, o ћalbama pograniиnog stanovniљtva na Portu, moжe oteћati pregovore i oni neжe teжi tako glatko kako se vjerovalo, itd).Grimani sve to odmah provjerava zbog izvlaиenja potrebnih taиnih informacija, ali se ovaj rad time neжe baviti poљto to izlazi iz okvira njegove teme. Naime, иim je zapoиelo razgraniиavanje nakon sastanka dvaju komesara, odmah se pojavilo mnogo viљe politiиkih motiva nego je to bio sluиaj do tada u jednostranim Mletaиkim pripremama, pa se zato to veoma sloћeno pitanje moћe rasvijetliti samo ako se budu uzeli u obzir podaci svih zainteresiranih strana (Carigrad, Dubrovnik, Zadar, Venecija, Bolonja, Rim, Beи, Pariz, London, Hag, Varљava, Moskva, Budimpeљta).
Ja bih ovdje htio samo u tom okvi .ru upozoriti na jedan zanimljim dokumenat, koji se odnosi na onaj dio razgraniиavanja gdje su joљ trajale pripreme i koji donosi prve vijesti o odnosu snaga u onom turskom sloju љto je bitno utjecalo na odluke turskoga komesara. Dva mjeseca nakon sastanka dvaju komesara u Strmici pod Sinjem jedna je grupa ljudi, љto je bila sastavljena od Osman-aginih saradnika, putovala u Dubrov nik zbog pregovora sa tamoљnjom vladom oko njenog priloga u troљkovima za razgrniиenja, kako je bilo sluћbeno objavljeno, pa poљto je ta delegacija morala prelaziti i preko terena pod Mletaиkom okupacidom, Grimani je na Osman-agino traћenje odredio svoga oficira Giovannija Antonija Longa (Dћovanantonija Longa) da je otprati na иelu jednog maloga odreda do grada pod Srрem. On je znao naљ jezik, a sa sobom je poveo, tajno, jednog svog иovje¬ka љto je znao turski, da sluљa i pamti ono љto se na tom jeziku bude govorilo.Po izvjeљtaju, љto ga je kasnije podnio, na izgled mi se taj oficir mnogo pripremao za to putovanje, pored ostaloga zato љto je turski zahtjev doљao neoиekivano a zatim zbog opravdane pretpostavke da Mleиani do tada nijesu raspolagali nekim znaиajnijim podacima o Hercegovini. Zato Longova opaћanja i nijesu drugo nego usputne impresije o svemu drugom osim o pitanjima razgramиenja, koja je, logiиno, dobro poznavao. Tako on ne biljeћi nijedan znaиajniji podatak o stanovniљtvu okolnih gradova i naselja kroz koja je proљao (Imotski, Mostarsko Blato, Mostar, Blagaj, Иitluk, Poиitelj, a na povratku Stolac) osim neљto malo u Draиevu u Popovom polju, o izgledu njihovom osim onoga љto su mu braжa Serdareviжi rekli o Ljubinju. U tom dokumentu nema nikakvih podataka o bilo kakvim sastancima sa Mletaиkim konfidentima, kao љto je to bio sluиaj kada bi bili upuжivani izaslanici iz Splita, nijedan jedini detalj o turskim posadama osim onoga љto usputno biljeћi o razgovoru sa Imotskim i Poиiteljskim kapetanom, pa onog detalja o zadrћavanju Hercegovaиkoga paљe pod Blagajem i u Mostaru. Po svemu tome a zatim i po onome da je svoju prvu, kraжu verziju izvjeљtaja morao dopunjavati moglo bi se zakljuиivati da Longo nije imao iskustva u ovom poslu kao, na primjer, Karli i Fondra, koji su u Grimanijevom љtabu bili posebno zaduћeni za prikupljanje obavjeљtenja, ali i pored toga taj njegov dokumenat, љto ga je sastavio nakon trosedmiиnoga putovanja u Dubrovnik i natrag, zanimljiv je zbog иitavog niza korisnih podataka. U ocjeni tih vijesti treba imati u vdu i oиiglednu Osman-aginu namjeru da toga Grimanijevoga иovjeka Hercegovinom provede na naиin kako to odgovara turskim interesima, a zatim da tu Mletaиku pratnju iskoristi kao dio pritiska u Dubrovniku. To se vidi po tome љto Cekijeviж, иiju korektnost Longo posebno podvlaиi, ipak planski toga svoga pratioca odvaja od svih ostalih utisaka i vezuje ga samo za razgovore sa najistaknutijim agama, a u Dubrovniku mu omoguжuje da opaћa i donosi zakljuиke o onome љto mu on diskretno nameжe. Osim toga ni iz Longovoga izvjeљtaja kao ni iz saиuvanih dubrovaиkih dokumenata ja, na ћalost, nijesam mogao dokuиiti cijeli sadrћaj cekijeviжeve misije, pa se to mora prepustiti naknadnim istraћivanjima.Longo je, prirodno, glavnu patnju morao usmjeriti najprije u pravcu da sazna pravi i cijeli sadrћaj Cekijeviжeve misije, ako to bude moguжe, naroиito u Dubrovruku, a zatim da prikupi i sve ostale informacije љto bi mogle biti od okoristi njegovom principalu. Sva ta obavjeљtenja je on kasnije iznio u nekoliko slojeva, koje u analiizi treba pratiti i postepeno razotkrivati, vezujuжi sve te vjesti sa onim љto smo naprijed rekli i sa onim љto ih moћe dopuniti iz ostaloga dijela Grimanijevoga kartulara. Na prvo mjesto, svakako, treba postaviti njegove kratke osvrte o uglednijim liиnostima, љto su imale zapaћen utjecaj na poslove oko razgraniиenja.

Tako on za Osman-agu Halebiжa, koji mu je pruћio gostoprimstvo u Mostaru, kaћe da je »ugledan, bogat, a obnaљa znaиajne duћnosti«. Zato se u njegovoj kuжi okupljaju ljudi, љto zajedno s njim donose razliиite odluke i raspravljaju o bitnim pitanjima kao љto je, naprimjer, i ono o mjestu gdje treba otvoriti skelu (izvozna luka) - u Gabeli, Dubrovilliku, ili u oba mjesta. Tome ugledniku stiћu obavjeљtenja ne samo o tome љta namjerava Austrijski car na ovom tlu nego i o Firdusoviжevom sluиaju u Carigradu. On zna da su Knin i Sinj nekada bili Madћarski preko protektorata madћarskih kraljeva nad Hrvatskirn vazalima itd. S te pozicije on i njegovi gosti hvale Grimanija i istiиu potrebu ubrzavanja poslova oko razgraniиavanja. U kuжu toga mostarskoga prvaka su zalazila dva Serdareviжa - »gospodari Ljubinja«, koji su bili zainteresirani za povratak na svoje razoreno i popaljeno imanje, љto su ga, vjerovatno nakon ovih dogaрaja, utvrdili jednom kulom poput ostalih pograniиnih begova.Tamo je dolazio i kadija - »koji biljeћi nareрenja љto se moraju izvrљavati« .

On je isticao svoju sklonost prema Grimaniju, pa je tim povodom ispriиao da je preda nj bio izveden jedan Cetinjanin na osnovu optuћbe nekoga Dubrovиanina . Kada je vidio da mu mora suditi, odredio je nagodbu. Sa svim tim je povezivao oљtre napade na I. F. Marsiljlija, Austrijskoga komesara, zbog njegove tvrde i nesavitljive politike prema Turcima s oиiglednom namjerom da se istakne kako bi na jednaku osudu naiљao i sliиan postupak s Mletaиke strane. Longo sve to komentira svojim opaћanjem, da Turci paћljivo vrebaju na svaku priliku neslaganja Mleиana i Austrijanaca kao љto je ona u Zvonigradu, da se njome okoriste i da iz nje izbiju kakvu korist za sebe. U tom pogledu Mostar ima istu ulogu kao i sva ostala turska pograniиna naselja (Stolac, Poиitelj, Imotski, Livno, Glamoи i drugi), jer su i iz ovoga Hercegovaиkog centra bile upuжivane naredbe i u nj se sticale one iz Travnika i Carigrada, tamo su stizali izvjeљtaji i otuda se vrљila izviрanja, slali predlozi Osman-agi, kroz to mjesto su prolazili kuriri, u njemu se vijeжalo i odluиivalo, pored ostaloga o razgraniиavanju, naroиito na delikatnoj dionici u Dubrovaиkom zaleрu. Uza svu fragmentarnost svojih opaћanja zbog vremenske ograniиenosti, diplomatske kurtoazije i oиigledne slabe upuжenosti zbog decenije i pol surovih okrљaja Longo nam ipak pitanja bolje osvjetljuje svojim prilozima oиevica diplomatske i politiиke igre oko razgraniиavanja. On je, naime, u Mostar stigao u vrijeme kada je Grimaniju bilo poznato da postoji nesumnjivo neslaganje meрu Turcima o tome kako bi trebalo priжi pregovorima s Venecijom, ali su te informacije bile samo okvirne. Znalo se da Жose Halil-paљa i njemu potиinjeni komesar Osman-aga nailaze na otpor u provoрenju sluћbene Portine politike koja je taktizirala izmeрu oиiglednoga Mletaиkoga nastojanja da se dokopa nekih poljoprivrednih i љumskih prostranstava u zaleрu svom uglavnom kamenitog posjeda u Dalmaciji s jedne strane, pa veoma izrazene potrebe za mirom u Otomanskoj carevini, s druge strane. On Portinu teћnju su podrћavale i neke znaиajnije tadaљnje sile u Evopi, pa je tako to pitanje bilo djelomiиno van mrћnje prema Veneciji i povjerenja ili nepovjerenja u Bosni i Hercegovini.

Mletaиki dokumenti oznaиuju Ahmed-agu Firdusoviжa kao najznaиajnijeg i najuglednijega predstavnika te opozicione struje, koja je jednako osuрivala li Mletaиko presizanje kao i tursku popustljivost, a sve vijesti љto ih je Grimanijev љtab prikupio kao da svjedoиe o jakom uporiљtu te politike i meрu ljudima, љto su bili odreрeni u Osman-aginu pratnju. Sve to se ne samo da potvrрuje u Longovom izvjeљtaju nego i љiri, jer on spominje Osman-agu Halebiжa, koji je bio Жose Halil-paљin poslanik na Porti u vrijeme Firdusoviжevoga protesta, Ahmed-agu Cekijeviжa, љto je bio na иelu Turske delegacije upuжene u Dubrovnik i иlan pratnje turskoga komesara Osman-age, pa napokon Fizli-agu Serdareviжa, иiji pogledi viљe sliиe Firdusoviжevim zahtjevjma nego veoma opreznim izjavama dvojice prethodno pomenutih Longovih sagovornika. Dok se Halebiж i Cekijeviж ograniиavaju samo na upozorenja kako ne bi trebalo sada, nakon okonиanja razgraniиavanja do Neretve, oteћavati daljnje poslove insistiranjem na sitnim komadima zemlje, dok Cekijeviж otvoreno istiиe u dubrovniku da se ne moћe postiжi spajanje Dubrovaиkog i Turskoga tla, pa time odbacuje bilo kakvu izmjenu u pregovorima prihvaжajuжi i dalje princip o zadrћavanju zauzetoga, dotle Serdareviж, poput Firdusoviжa, iako bez njegova autoriteta na Porti, zastupa stanoviљte da Ljubinje, Popovo polje i Klobuk, znaиajna strateљka taиka daleko od Ljubinja, treba da ostanu Turcima poљto sva ta mjesta nijesu pomenuta u ugovoru o miru kao Mletaиki posjed. Bez obzira na vrijednost Firdusoviжevih i Serdareviжevih argumenata, naroиito kada ih interpretiraju Mletaиki tajni dokumenti (bez obzira ina mjesto i znaиaj tih nosilaca protumletaиke politike u neposrednoj i bezobzirnoj borbi oko graniиne) linije po ocjeni tih istih dokumenata, njihov utjecaj nije bio ni marginalan ni slab veж ukorijenjen i vezan za sve odluke љto ih je donosila turska delegacija. On se samo nije tako izrazito javljao i isticao u razgraniжenju do Neretve kao љto je to bio sluиaj u tim poslovima nakon te rijeke. To je na vrijeme uoиila Dubrovaиka diplomatija, koja je radila i u Carigradu i u Beиu protiv Venecije i njenih napora da bude zadrћano osvojeno na liniji: Hercegnovi - Zupci - Trebinje - Popovo Polje - Neretva.l dio toga promiљljenoga plana je nastojanje da se pridobije hercegovaиki sandћak, Foиak Redћep paљa Seиiж, koji je u ime porte pratio poslove oko razgraniиenja i utjecao na njih, љto je Grimani ocijenio konstatacijom da pregovara s ljudima - »koji se ne daju razlogu taj je sandћak najprije poruиio da bi htio sve komesare okupiti u Vrgorcu zbog konferiranja, љto bi, po Grimariju, trebalo da znaиi isticanje novih turskih zahtijeva, ali je kasnije tu svoju odluku izmijenio i kao mjesto sastanka oznaиio Ljubuљki.l iz toga mjesta je zatim preљao u Poиitelj i otuda sa Grimanijem • kontaktirao preko Mostarskoga kapetana. Prateжi to njegovo kretanje, Grimaniju je sve jasnije da ovaj utjecajni dostojanstvenik Mleиanima postavlja sve viљe prepreka boraveжi dva tri sata daleko od njihova logora. Zato je jednom, kada je saznao da mu treba ljekar, uputio dr. Seka i uza nj jednoga svog povjerljivog иovjeka, nekoga Cavalettija (Kavaletiji) . On je utvrdio da je paљa - »zla srca«, svakako za Mleиane, jer je govorio da жe Иitluk biti Portin i lijepo se izrazio o - »svojim veoma vjernim Dubrovиanima. Odmah zatim taj Seиiжev pritisak naziva - »stalnim«, pa istiиe da on odbija • sve predloge o sastanku jer toboћe ne bi htio - »smetati. Dolazio je i Dubrovaиki poslarnik Sorkoиeviж s pratnjom od 60 ljudi, koji je os tavio dobar utisak zbog zagovaranja Ljubuљkoga kapetana a komesar Osman-aga svoje instrukcije viљe i ne prima samo od Seиiжa nego i od Dubrovиana! Pa napokon kljuиno i uznemiravajuжe upozorenje Senatu da su ti Mletaиki protivnici - »prokrиili put do utjecajnjh ljudi«, љto je bio uvod u rjeљenje o direktnom dodiru dubrovaиkog tla sa onim Turskim na njemu, naravno naиelno, jer je dokumenat o tome ratificiran tek 1702. godine. Zarobljenika u Breљi, Mehmed-paљe Atlagiжa, donio je za njega i njegove sudrugove u tom dalekom Talijanskom gradu pismo sa ћeljama o dobru zdravlju i skoroj slobodi. Potpisnici te ljute Mletaиke neprijatelje nazivaju - » lavovima«. U tom im se pridruћuje i nama poznati Ahmed-aga Firdusoviж, pa na taj detalj naroиito ukazuje Grimani dostavljajuжi Senatu taj dolkumenat u prevodu.

U tom procesu su na dubrovaиkoj strani, bez ikakve sumnje, uиe¬stali i neki znaиajniji begovi iz zaleрa. O tome svjedoиi nekoliko dokumenata o dogadjaju љto se zbio u Veneciji. Tamo su iz Breљe u sjevernoj Italiji bili dovedeni neki ugledni mletaиki zarobljenici, љto su godinama (od 1688.) tamnovali u tom gradu. Po Aliji Nametku, najistaknutiji meрu njma je bio neki Dћin Ali-paљa koji je odmah po okonиanju formalnosti oko osloboрenja otputovao u Carigrad i tamo je od velikoga vezira zatraћio u suљtini ono isto љto i njegov istomiљljenik Ahmed-aga Firdusovjж nekolti!ko mjeseci ranije - da se Mleиanima nikako ne predaje tako vaћna strateљka taиka kao љto je Trebinje. A njegov je utjecaj bio toliko jak da se nakon razgovora sa velikim vezirom poloћaj Mleиana - »potpuno izmijenio«. Svi snimci iz bolonje, љto se pominju u ovom radu, naиinje¬ni su uz pomoж ANDBIH-a i velika je љteta љto taj posao nije nastavuen u ekipi, љto bi imala i jednoga orijentalistu, zbog zaista velikog broja dokumenata o Bosni i Hercegovini.

Desilo se, dakle, upravo ono љto je dobro obavijeљteni general i љef austrijske komisije za razgraniиenje s Turskom, l. F. Marsilji, pisao Loredanu, mletaиkom ambasadoru u Beиu, a zatim i svome kolegi Grimaniju, da Mleиani na prave teљkoжe neжe naiжi u Dalmaciji do Neretve, gdje su Turci voljni da popuљtaju, nego na dionici od te rijeke do Hercegnovog, gdje toga popuљtanja neжe biti kao ni u Sremskim Karlovcima i to zbog toga љto su se na tom podruиju poklopiti interesi Turaka, Austrijanaca, pa neposredno ugroћenih Dubrovиana.Idejni zaиetnici toga rjeљenja su bili Dubrovиani, koji su kasnije taj osnovni kriterij svoje politike razvili u gotovo potpuni monopol trgovaиkoga prometa sa zaledjem (naroиito u drugoj polovici 18. vijeka), a to je dovelo do osiromaљenja u krajevima s obe strane te republike i tako, u krajnjoj liniji, i do njene vlastite propasti. Taj proces je poиetkom 19. vijeka zakljuиio Napoleon prosjekavљi trasu za svoju cestu od Ljubljane do Albanske granice, jer je tom transverzalom osiromaљene prometne tokove usmjerjo ne vdљe samo okomito na obalu, kako je bilo vijekovima i љto je dubrovaиkoj republici donijelo prosperitet, nego i paralelno s obalom prema Rijeci i Trstu, љto je zapoиelo bitno mijenjati privrednu situaciju na, Balkanu, uz sve ostale faktore. :,zato je na tom pitanju moguжe djelimiиno pratiti i izuиavati dalekoseћne posljedice izvanredno znaиajnoga petnaestogodiљnjega rata na ekonomskom planu po po dacima љto se, osim u Dubrovniku i Veneciji, nalaze u Beиu, Hagu i Londonu u izvjeљtajima poslanika posredniиkih sila.

Dodatak:

Izvjeљtaj Dћovanantonija Longa o putovanju u Dubrovnik:

''Ponizna vaљoj ekselenciji, moja жe pokorna predanost s poљtovanjem na ovim strankama probrane vijesti o mom putovanju, koje sam, po vaљem poљtovanom naregjenju, izveo u druљtvu sa nekim Turcima u viљe turskih mjesta sve do dubrovnika, o svemu onome љto je najbitnije u mojim opaћanjima u toku dvadesetijednoga dana i љto je dostojno vaљega mudroga razmiљljanja, sve dok se nijesam opet vratio da budem na usluzi vaљoj ekselenciji. Dana 15. proљloga mjeseca odoh Osman-agi, kapidћiji, da se sastanem sa Turcima odregjenim da odu u Dubrovnik. On me pitao kakva naredjenja imam od vaљe ekselencije, jeste li mi dali kakva pisma, a ja sam mu odgovorio da takvih pisama nemam nego taиne naredbe tome da odem sve do Dubrovnika sa Turcima, koje on љalje u taj grad, da im budem dobra pratnja na putu, da ih prevedem, da im nabavljam sve љto im treba tako da im niљta ne nedostaje i da svugdje budu lijepo doиekani. Na to on dodade kako i on preporuиuje najprije gospodinu bogu pa meni na tom putu, a zatim me otpusti. Krenuli smo odmah i to Ahmed - aga sa иetiri ostala Turиina, koji su bili pratnja i sluge. Uveиer stigosmo u Sinj, pa se tu noж tamo odmorismo. Ujutro nastavismo dalje, pa, prevezavљi se skelom kod Trilja u Cetini, tek u sumrak stigosmo u Imotski, nakon dugaиka i naporna dana. Tu se zaustavismo i noжismo. Razgovarali smo sa tamoљnjim kapetanom tvrgjave i ostalim prvacima. Oni su pokazivali radoznalost za graniиne poslove, a sa Ahmed - agom su razgovarali turski. Mene su pitali za razne stvari, kao љto je bilo i ono hoжe li ovo naљi napustiti trvgjavu Caиinu, koja je s one srane rijeke Cetine. Ja im odgovorih da im ne umijem dati bilo kakve vijesti. Slijedeжega dana, put se nastavi u druљtvu sa joљ tri druga Turиina, koji nam se pridruћiљte do Mostara. Pred noж stigosmo u Blagaj, gdje zanoжismo u polju. Ujutro nastavismo, pa u tri sata stigosmo u mostar. Smjestismo se u kuжi Osman-age Halebiжa, ugledna, utjecajna i bogata prvaka toga kraja, koji obnaљa znaиajne duћnosti. On nas je primio veoma gostoljubivo, pa se tu zadrћasmo sutradan do istoga doba. Pomenuti Ahmed-aga je sa Halebiжem razgovarao turski, pa ih ja zato ne mogah razumjeti. Tu su dolazili i razni prvaci toga kraja kao љto su Fazli-beg Serdareviж i njegov brat, gospodari Ljubinja u Hercegovini.Poљto su najprije razgovarali sa agom, interes i radoznalost ih podstaknuљe da me priupitaju za razliиite stvari љto se ticahu granice, ali ja se uvijek zadovoljih izjavom da to meni, vojniku, nije poznato nije moje da to znam. Serdareviжi, kojima je najviљe do toga da se utvrdi granica kako bi se mogli povratiti na svoje popaljeno i razoreno imanje, nastojali su naroиito da dokuиe љtogod novo, pa mi u razliиitim razgovorima izjaviљe da su veж upoznati sa ugovorom o miru i da po njemu sav kraj od Neretve do Hercegnovoga i Risna treba da ostane u turskim rukama kao i tvrgjava Klobuk poљto ni ona nije pomenuta u navedenom ugovoru kao Principova, odgovorih im da je vjerovati kako жe biti ostvareno sve ono љto je tim dokumentom odreрeno. Nastavivљi sa mnom govoriti slavenski, pomenuti Halebiж pored ostaloga reиe da je vaљa ekselencija opжenito hvaljena kao osoba љto je resi naograniиena razboritost, koja svakoga obavezuje, s obzirom na vaљu ljubaznost, da vas voli.Sasvim drugaиije je, megjutim, u pogledu carskoga komesara, koji je izazvao opжe¬nitu mrћnju i koga malo poљtuju. I Ahmed-aga mi vas je opisao na najljepљi naиin, da ste veoma obazrivi, da znate mnogo, da ste tako ljubazni, plemeniti i prijazni koliko se samo poћeljeti moћe, da je zadovoljan љto se dobro slaћete sa kapidћibaљom, ali da sitniji komadi zemlje ne bi morali zaustavljati poslove, sve bi to trebalo uskoro zavrљiti, jer sada kada ste stigli do Neretve, 143 ne ostaje drugo nego da se obiljeћi granica ispod Hercegnovoga i iznad Risna. Poљto je on veж u poodmaklim godinama, pritisnut boleљжu, bilo bi mu drago viрeti uspokojenu granicu i ovaj ga sadaљnji nemir navodi da poћeli mir. Ovi razni Turci, prvaci, razgovarahu na slavenskom jeziku o skali sa Halebiжem; gdje bi trebalo da se otvori za karavane i trgovinu. u Dubrovruku ? On im reиe da bi trebalo. "kasnije su o tome joљ dugo razgovarali, pa rekoљe kako bi mnogi voljeli da se ta skala otvori i u Gabeli i u Иitluku, poљto bi se tako trgovci suoиavali sa manjim teљkoжama, put bi im bio kraжi. I komotniji, trgovina zbog blizine bolja, a sol se lakљe nabavljala. Iљao sam da se poklonim i kadiji, kako mi je vaљa ekselencija naredila. On vam uzvraжa, odanom zahvalnoљжu, ljubazne pozdrave. Reиe mi da vas moram izvijestiti kako je preda nj na sugjenje bio izaљao jedan mletaиki podanik iz Cetine, koji se tamo nalazaљe, zbog tuћbe nekoga Dubrovиanina. Poљto nije mogao da ga ne zadrћi zbog pravde, podstaknu divljenjem prema vama i zbog zasluћenoga obzira prema vaљoj ekselenciji, odredio je poravnanje i time ga oslobodio zapljene.Opжenito se pronosi glas u Turskoj, kako megju uglednicima tako i u obiиnom narodu, da car zbog insinuacija madћarskog kralja, od republike zahtijeva gradove Knin i Sinj s иvrstom namjerom da ih uzme na silu, ako mu ne budu dobrovoljno predati, pa da su veж i naregjenja o sakupljanju vojske upuжena. Iako ta opжenito proљirena vijest, izgleda, proizilazi iz ћelje Turaka da vide poremeжen mir zbog svojih ciljeva , ipak mi pomenuti Halebiж reиe da u tome ima neka namjera poљto su ta mjesta nekada bila madћarska. Isto tako mi i onaj trgovac iz Bosne, љto smo ga susreli na putu a dolazio je iz Sarajeva, reиe da se taj glas bio proљirio i u onim krajevima, pa da se vjeruje kako nastaje pomutnja izmeрu cara i republike, tim prije љto su bile stigle vijesti da je car veж uzeo jednu principovu tvrgjavu, иemu se Turci veoma vesele zbog nade da жe iz tih nesporazuma izvuжi kakvu korist za sebe.Pomenuti me Bosanac joљ izvijesti da je kod Novoga Pazara bio napadnut dubrovaиki poslanik na Porti, a napala ga je jedna grupa Kuиa. Meрutim njegova ga je pratnja od pedest ljudi, koja se zestoko oprla, spasila. U njoj je poginulo troje ljudi, a meрu napadacima osmorica.Isti taj . poslanik je neki bu– kija, a s njim je bio i jedan fratar. On treba na Porti da ostane sve dok se ne rijeљi pitanje skele i dok se ne vidi kako жe odlaziti karavane i trgovina u Lazarel.Po odlasku iz Mostara, иetiri milje od toga grada, vidio sam logor Redћep - paљe Seиiжa, hercegovaиkoga sandћaka, pod Blagajem.On je tamo doљao, kako kaћu, da izvede neke radove na tamoљnjoj tvrрavi. Bijasmo i u Poиitelju, gdje smo se malo zadrћali sa tamoљnjim kapetanom. Produћivљi dalje uveиer stigosmo u Иitluk.Nakon odmora u tom naselju te noжi, prevezosmo konje slijedeжega jutra preko rijeke, pa uveиer stigosmo u Draиevo u Popovu, knezu Miloљu na konak. Tu sam tamoљnje prvake naљao veoma zbunjene i oni me preklinjahu da im istinito ispriиam o graniиnim poslovima: "Hoжe li ovi krajevi ostati principovi, kao љto su sada, ili жe biti vraжeni Turиinu ? Ja sam se postarao kako sam najbolje umio da ih umirim i da ublaћim njihovu zabrinutost rekavљi im da neжe biti napuљteni i da жe im se pomoжi, ali da se ne zna иak ni to kako жe se dogaрaji razvijati .Slijedжega dana (21.) krenusmo, pa preљavљi preko carine stigos– mo u 20 sati u Dubrovaиki Lazaret.Tamoљnja vlada je odmah uputila svoga dragoma da Ahmed- agi izrazi radost zbog njegovog sretnoga dolaska i da mu istovremeno kaћe kako su ona gospoda u vijeжu, ali da bi ga ipak odmah primila ako bi on to htio. Ahmed-aga im je odgvorio da mu je potreban odmor poљto je umoran nakon ovako dugaиkog i zamornog puta, a da жe sutra doжi i potraћiti ih.Slijedeжega jutra pomenuti aga ode u grad sa dva druga Turиina. Otpratio ih je dragoman sa dva momka iz saniteta poљto joљ nije bio dobio dozvolu o slobodnom kretanju (vjerujem, zbog nekakva politiиkog obzira). Sa sobom je ponio jedno pismo za koje mi je kazao da je ono љto ga je kapidћija napisao toj gospodi. Neproteиe mnogo do njegovoga povratka, a poslije ruиka se pojaviљe dva plemiжa, koja su bila posebno upuжena da se sastanu sa agom, rekoљe mu da se ona vlada smatra veoma obaveznom zbog njegove i kapidћijine paћnje i srdaиnosti, da bi se zbog njihove ljubavi obeznanili, da sve povjeravaju sultanovoj zaљtiti, a da su zbog pretrpljenih nevolja i znatnih љteta, pa nepravedno u ovome ratu doћivljenih pogrda pali u takvu bijedu da su zbog toga bili dostojni milostiva saћaljenja, ako veж neжe biti tretirani s onom plemenitoљжu љto je traћe njihove zasluge. Nakon toga nastaviљe da razgovaraju o graniи¬nim poslovima i u njima se pobrinuљe da Ahmed-agu obavijeste da se poslovi u Dalmaciji obustave dok ne s tignu odgovor i i dok se ne upotrebi sve moguжe s njihove strane da se kapidћija nagovori na dolazak u ovaj kraj zbog okonиavanja ovoga posla na naиin kako to odgovara njihovim interesima, tj. dok se ova njihova zemlja ne spoji sa Turskom, dok se ne os lobodi prolaz i ne uspostavi sigurnost za karavane, pa dok se napokon ne uvede skela meрutim bi im odgovoreno kako je to teљko, dapaиe nemoguжe ostvariti poљto se ne mogu napustiti veж zauzeti krajevi.Sutradan je pomenuti aga opet otiљao u grad otpraжen kao i ranije, a kada se.vratio pokaza mi jedno pismo na kraljevskom papiru savijeno u obliku dukala, s kraja na kraj omotano u malo papira i zapeжaжeno peиato tamoљnje vlade. Rekao mi je da je to odgovor one gospode. Opazio sam da je adresirano жiricilom na svijetloga, plemenitoga, svake hvale vrijednoga i иasnoga gospodina Osman-agu, kapiclћibaљu, komesara.Ahmed-aga mi se kasnije ћalio na onu gospodu govoreжi da su teљki, nezahvalni j da ne znaju uzvratiti primljena dobroиinstva. Ja nijesam pokazivao otvorenu radoznalost kako ne bih izaziao sumnju, ali po onom љto sam uspio saznati uz oprez ovaj aga je upuжen formalno zbog sakupljanja informacija o Dubrovaиkim interesima a stvarno da od ove vlade traћi kakav novиani doprinos i ostalo, jer se sve ne moћe moliti od njihova (tj. turskog ) graniиnog stanovniљtva, a kako se radi i o dubrovaиkom osobitom interesu, trebalo bi da i oni neиim doprinesu i da moraju misliti na vrijednu pomoж љto im je, pruћena. Odgovorili su da su veoma obavezni zbog njihove srdaиnosti povjeravajuжi se njihovoj zaљtiti, pa opisujuжi svoje siromaљtvo molili su agu da misli na taj njihov sadaљnji poloћaj, љto im ne dozvoljava da gornje priznaju onako kako bi voljeli i kako bi trebalo. Zakljuиili su da жe kapidћiju, kada doрe na carinu, kako sam reиe, na to sada principovo zemljiљte, pa kad ujedini njihovu teritoriju sa Turskom otvorivљi tako put i osiguravљi tranzit za trgovinu i za karavane, na tom жe ga mjestu иekati dvojica od one gospode i prilikom toga susreta s njim daжe onaj prilog љto bude moguж kao znak zahvalnosti one vlade. Malo zatim su pomenutom Ahmed– -agi darovali 30 cekina u zlatu, a dvojici njegovih pratilaca svakom po 4 ista takva cekina, ali kada su svi pokazali prezrenje prema tako malenom daru i kada su odbili da ga prime, Ahmed-agi su odmah donijeli dvije peиe svile na poklon, vjerujem one iz Damaska, ali su i pored toga otputovali nezadovoljni. Ja sam na svakom koraku i prilikom svakog razgovora bio paћ ljiv, a ono љto ja nijesam mogao razumjeti pobrinuo sam se da saznam od jednog mog kaplara, љto sam sa bio sa sobom poveo zbog njegovog znanja turskog jezika. Inaиe za vrijeme ovoga kratkog boravka niљta nam nije nedostajalo i svega je bilo u izobilju, kako za nas tako i za naљe konje. Dana 25. otputovasmo iz Dubrovnika zbog povratka natrag i uveиer stigosmo u Draиevo, pa drћeжi se gornje ceste sutradan stigosmo u Stolac.I tu ostasmo te noжi. Iz Stoca preрosmo u Иitluk, a odatle u Mostar smjestivљi se kod preрaљnjega Osman-age Halebiжa. On mi je ispriиao da je proљao kurir iz Carigrada kapidћiji sa odgovorom, иiji sadrћaj nijesu saznali. Doрe i kadija, koji me ponovo podsjeti da se u njegovo ime poklonim vaљoj ekselenciji i da joj prenesem odani pozdrav. Poљto se vratio kurir sa odgovorima, doжi жe kada se nastave poslovi oko razgraniиenja za nekoliko dana, da se ponovo sastane sa kapidћijom, kome je po Ahmed-agi uputio jedan sveћanj pisama. Pomenuti Halebiж mi u jednom razgovoru reиe da vjeruje kako je odobren jedan sat hoda prave linije oko nekih tvrрava ali ne oko svih. To se ne moћe primijeniti, pored ostalih, ni u pogledu Иitluka zbog blizine Poиitelja. On mi takoрer reиe da car insistira u namjeri da mu se predaju neka mjesta i da жe na svaki naиin nastojati dokopati se kakva posjeda u blizini, ali da mi pravo kaћe Turci time ne bi bili zadovoljni najprije zbog toga da na granici ne bi imali nemirnu иeljad, a zatim i zbog drugih razliиitih razloga.U mostar je bilo stiglo nareрenje paљe Seиiжa, koga sam i na povratku vidio gdje logoruje na preрaљnjem mjestu, da tamoљnji neferi doрu u Blagaj zbog zemljanih radova u kuli i oko nje nakon љto ju je on obnovio. Iz mostara otputovasmo 29. i u blato stigosmo uveиer. Slijedeжega jutra produћismo prema Imotskom, gdje konaиismo, a onda prema Radobolji. I napokon, prvoga u mjesecu predveиer stigosmo pod Sinj. Tu dobih obavjeљtenje da je vaљa ekselencija otiљla sa kapidћijom prema Popinama zbog sastanka sa carskim komesarom.Nastavismo put, pa sitgosmo u Vrliku meрutim konji zbog napora na dugu i teљku putu nijesu mogli dalje, a naroиito oni pod dvojicom Turaka iz agine druћine, pa zato oni uz njegov pristanak odluиiљe da ne idu dalje za dva tri dana dok im se ti konji ne odmore i ne osnaћe. Vrliиkom upravitelju sam predao ugovor o prodaji jednoga magarca sa ћdrebetom. Poruиio je da im kasnije pronaрe jednoga vodiиa љto bi ih odveo do onoga mjesta gdje bude vaљa ekselencija sa kapidћijom. Sinoж stigosmo u Golubiж sa agom i ostalima, a odatle evo me opet na poslu vaљoj ekselenciji. Na ovom putu sam razumio da je pomenuti Ahmed-aga razborit i mudar иovjek, koji je sa mnom ljubazno i lijepo postupao kao љto je to bilo na cijelom turskom tlu. Nikada mi nije govorio ni o иemu љto se ticalo graniиnih poslova osim jednom kada mi reиe da bi poslovi zbog dobrih odnosa vaљe ekselencije mogli biti obavljeni veoma dobro, u odgovarajuжem roku i na vrijeme kada pomenuti kapidћija ne bi bio ograniиen ovlaљtenjima, љto se ne mogu proљiriti na sve. Eto toliko uz moj duboki poklon na znanje poљtovano vaљe ekselencije, kojoj sa potpunim poљtovanjem i uvaћavanjem ljubim skute .

Popine, 4. avgusta 1699.

Dћovanantonio Longo