LJUBINJE FORUM
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

ZEMLJOTRES 1927 g.

Go down

ZEMLJOTRES 1927 g. Empty ZEMLJOTRES 1927 g.

Ďîđóęŕ by bolero Wed Jul 17 2013, 04:32

Da tragedija ovih brđana nije odviše teška, moglo bi se čak reći da je sreća što je zemljotres zakačio najkrševitiji deo Hercegovine, jer da se ovaj jak zemljotres desio u nekom pitomijem kraju naše države, u Srbiji na primer, ili u Hrvatskoj ili Vojvodini, šteta bi bila nesravnjeno veća. Obilazeći sela oko Stoca i LJubinja, gde je zemljotres bio najjači, ja sam se raspitivao kod ovih kršnih, koščatih seljana: da li su mnogo postradali, i većinom sam dobivao jedan, isti, dirljiv odgovor: "Čeljad smo spasli, gospodine, a drugo ništa nismo ni imali, hvala Bogu!"

U selima je porušeno dosta kuća, zemljotres je oborio krovove i na više mesta je čak i srušio kamenite rupe. Brđani su iz tih rupa prešli na druge, prekrstili dve grede nad njima, pokrili senom i slamom i sad opet imaju "kuće".

Promena koju je ovde zemljotres učinio jeste izgleda ta što se kamenje i stenje sa jednog brega preselilo na drugi breg. Seljaci mi pričaju da je bilo užasno gledati kako se velike stene otkidaju i survavaju s bregova, jer potres je, iako je trajao jedva nekoliko sekunada, bio toliko snažan, da su se stene, pomerene iz svog ležišta, survavale dva sata posle zemljotresa. Sigurno da je posmatrati taj prizor bilo i veličanstveno koliko i strašno. Ali, sada utisak nije nikakav i svuda je ostao krš. Samo što su stene i kamenovi uzajamno promenili svoja mesta.

U malim sreskim varošicama Stocu i Ljubinju zemljotres je već počinio veću štetu. Građani su imali svoje lepe kuće izgrađene u kamenu ili od pečenih cigalja. One su mahom sve oštećene i da bi se opravile treba mnogo para, koje, naravno, ovaj ogoleli svet ovde nema. Kad sam iz Mostara stigao automobilom u Stolac, cela varošica je bila na nogama. Uzbuđeni građani su stajali pred sredskim načelstvom, tražeći od vlasti pribežište pred besom prirode. Pričali su mi da se jutros osetio nov potres. Mostarska seizmološka stanica nije ništa zabeležila i verovatno da je taj jutrošnji potres stvorila uobrazilja uplašenih građana, ili je bilo dovoljno da samo jedan Stočanin kaže kako je osetio da mu se tlo ljulja pod nogama, pa da odmah svi poveruju da su osetili isto i da počnu da slute novu katastrofu.

Zeljotresi su dosta česti u ovome kraju, ali ovako jak ni najstariji ljudi ne pamte. U varošici je bila nastala užasna panika. Trgnuti u rano jutro iz sna, stanovnici su onako u gaćama i košuljama izleteli iz svojih kuća dok su se tavanice rušile. Ali ni na ulicama nije bilo mnogo prijatnije. Stolac se nalazi u dolini, užlebljen među krševite bregove. Ti bregovi bili su toliko zaljuljani da je sitnije kamenje sa njih padalo, što se u varošici prestrašenim građanima činilo kao da pada s neba. Nekoliko Stočana ranjeno je tim kamenjem, ali za čudo njiedan nije teško povređen. U Stocu nijedna kuća nije razrušena, ali su mnoge popucale i skoro u svima su srušene tavanice.

Jedan potres oborio je na zemlju konja i jahača. Konj se digao i pobegao, a starac je ostao na zemlji sve dok se prvo uzbuđenje nije stišalo i građani ga podigli jer se bio ugruvao.

Mnogo više je stradalo Ljubinje, udaljeno 19 kilometara, severo-istočno od Stoca. U Ljubinju nijedna kuća nije ostala čitava. Ima sedam srušenih. Interesantno je da je do pola srušena i jedna turska kula napravljena od debelog i tvrdog kamenja. U toj kuli stanovao je sreski kadija sa porodicom, ali su srećnim slučajem ostali nepovređeni. Uopšte u ovoj teškoj nesreći sreća je bila naklonjena građanima. Tako se, na primer, krov i ceo gornji sprat kafane Trmića srušio u prizemlje i zatrpao kafedžiju, njegovu ženu i njihova dva deteta, a kad su ih komšije izvukle ispod ruševina bili su samo malo ugruvani tako da lekarsku pomoć nisu ni tražili. Od varošica, Ljubinje je u ovom delu Hercegovine bilo najbliže epicentru i tu je zemljotres bio najjači. A kako je potres ovde izgledao građani uopšte ne umeju da ispričaju. Samo dignu ruke uvis i hukću. Jedan stari musliman, koji je na konju nosio mleko u varoš i zatekao se na ulici kad se zemlja zatresla, kaže da je video kako se drveće previjalo do zemlje i kako su munje sevale.

Osnovna škola u Ljubinju sva se rasprsla i nakrivila tako da svakog časa može da se sruši. Sve đačke klupe ispreturane su i polomljene. Pod sa prvog sprata srušio se u prizemlje. Da se zemljotres dogodio tri sata docnije, kada je škola puna đaka, žrtava bi bilo neverovatno mnogo. Skoro svaka treća kuća je ostala bez krova.

Vreme srećom nije mnogo hladno, kao što je to običaj u ovo doba godine, inače bi se građani smrzavali na hladnoći.

Ni sresko načelstvo nije prošlo mnogo bolje. Načelnik otpravlja dužnost u hodniku u kome je improvizovao kancelariju, jer su sve kancelarije pune cigala i polomljenog nameštaja. Kuće su sve odreda ispucale i dovoljno je da dođe kakav novi mali potres, najmanji potres, pa da se sravne sa zemljom.

Na 10 kilometara severno od Stoca nalazi se pod samim padinama planine selo Berkovići. Kao što su već prvi izveštaji javili, jedna stena odletela je u kuću seljaka Novice Bjelice, smrvila dva njegova deteta, a njegovu ženu i još četvoro dece teško povredila. Kao većina ovih seoskih kuća, i kuća Bjelice se nalazi u rupi. Sad skoro polovinu te rupe ispunjava kamen uprskan dečjom krvlju.

Brat Novice Bjelice, Stevan Stevo Bjelica, čija je kuća odmah do bratovljeve, pokazuje veliko kamenje rastureno po zaravni ispod kuće i kaže da je sve to od jedne velike stene, koja se sa ovoga brega otkinula i u kotrljanju se razdrobila u više delova. To je dovelo do tragedije njegovog brata, jer da je stena ostala cela, ona bi prešla preko rupe koja je bila kuća Novice Bjelice, kao što je jedna stena prešla preko Stevanove kuće, a druga preko kuća njihovih suseda koji su sad svi živi, samo malo povređeni gredama koje su velike stene zdrobile prolezeći preko njihovih malih rupčastih kuća. Postoji opasnost da i druge stene koje su pomerene iz svog ležišta survaju se na selo. Seljaci stoje okupljeni ispod planine i rezignirano gledaju u breg sa koga svakog trenutka može da sleti smrt. Novica i njegova porodica leže u bolnici u Stocu. Stanje žene je beznadežno. Izgleda da je usled potresa i strahovitog prizora poremetila pameću. Deca i otac, po mišljenju lekara, ostaće živi mada osakaćeni.

Zemljotres je izazvao mnoge čudne pojave. Tako je bujna reka Bregava koja teče kroz Stolac, posle potresa izgubila mnogo vode, te sada liči na obični potočić. Rečica Suvaja (treba Suhavić, primjedba Ž. J.) kod sela Berkovića odmah posle zemljotresa presahla je i sad je njeno korito suvo.

Najinteresantniji je slučaj sa ponornicom Vrijekom koja je izvirala iz jedne jame na oko 30 kilometara od Stoca, a ima svoje pravo vrelo u Gackom (Gatačkom) polju. Pred zemljotres izvirala je iz te jame bujna voda, ali odmah posle potresa rečice Vrijeke nestalo je sa površine. Dvadeset i četiri časa docnije opet se pojavila, ali sad ne više iz jame iz koje je ranije izvirala već iz jedne nove, tri kilometra naviše od stare, a koja je u istom rečnom koritu. Ovde se priča da se između Stoca i Ljubinja razdvojio jedan breg i stvorio veliki ponor. Automobilom je bilo nemoguće stići u taj lanac strmih bregova pokrivenih krečnjakom, ali mnogi seljaci pričaju da to nije tačno, već da se tamo jedna velika stena razdvojila.

(Politika, 16.2.1927.)

Preuzeto sa: [You must be registered and logged in to see this link.]

bolero
Napreduje

Broj poruka : 61
Points : 21
Datum upisa : 11.05.2008

Íŕçŕä íŕ âđő Go down

Íŕçŕä íŕ âđő


 
Permissions in this forum:
Íĺ ěîćĺňĺ îäăîâîđčňč íŕ ňĺěĺ ó îâîě ôîđóěó