Ljbinje za vrijeme Turske uprave

Bilo je baљ na dvije pune godine prije okupacije, a prvi dan posta ramazana u 4 Ѕ sahata u jutro “ala franka”, kadno je proglaљeno po Ljubinju, da idu Crnogorci na Ljubinje, i da se sklone u grad sve, љto nije za puљke. Zbilja po sahata iza toga oиulo se puљketanje sa istoиne strane Ljubinja brdom preko vinograda. U varoљi je bilo onda do 50 muslimana gragjana, koji su mogli baratati sa oruћjem i jedno 150 askera redife (rezerve). Starci su, ћene i djeca hitili u grad izmegju krupe od puљиanih zrna. U grad je hitio svijet iz bliћnjih mahala Cernice i Vakufa, doиim se svijet iz Barnosa bio sklonuo u bliћnju kuжu Hasan-age Serdareviжa, koja je tada bila najbolja. U Gornjim se Barnosima zaklonio svijet u kuжu Hafiza Mataradћiжa. Iz mahale se Raspasca uklonio svijet u kuжu Hadћiosmanoviжa. U kuli se Bakibegoviжa bilo zatvorilo nekoliko boraca, koji su bili kaљnje primorani napustiti kulu, a Crnogorci je zapalili, kao i svu mahalu Prekopce љto su zapalili. Pod kulom je Bakibegoviжa stajala kmetica istog Bakibegoviжa, a ћena Laze Pupiжa. Ona je drћala u naramku nejako muљko dijete zavijeno u иiste pelenice. Dijete je bilo njezino vlastito. Tu je k njoj priletio jedan Crnogorac i stao joj govoriti, da je ona turkinja. Jadna mu se ћena klela i preklinjala svime i svaиime, da ga uvjeri, e ona nije turkinja, veж hriљжanka. Kad kletve nijesu vrijedile, u ljutoj se nevolji poиela pred Crnogorcima krstiti, ali joj nije moglo pomoжi. Nemilosrdan Crnogorac, kao љto su vazda nemilosrdni prema svemu, љto nije njihovo, zgrabi dijete iz naruиja materina i brћe ga razvije. Pelene djeиinje metne u љarpelj (koћni torbak), a djeteљce pred oиima materinim raspara velikijem noћem ispod trbuha pa sve do pod vrat. Iz Mataradћiжa su se kuжa zatvoreni muslimani borili i branili junaиki odbijajuжi navale Crnogoraca. Radi silna im je puљkaranja izmicala municija i prije nego li je posve nestalo, pribavljena bude borcima druga municija, a pribavila im je ona hrabra i odvaћna ћenska glava, od koje se nijesu ni nadali onolikom poћrtvovnom muslimanskom rodoljublju. Odluиila se naime mlada i junaиna djevojka Љerifa hanuma Mataradћiжa na odveж smion иin, sa joљ jednom djevojkom svojom jaranicom Paљanom Hadћiжa, te njih dvije poљle u grad po municiju. Od muљkih se nije mogao niko maknuti, jer ih je i onako malo bilo u kuжama Mataradћiжa, a valjalo im je braniti ћene i djecu od noћa crnogorskoga. Љerifa hanuma je iљla sa svojom drugaricom brdom Radovinjom. Kako su djevojke bile na oku Crnogorcima nijesu se oni obzirali, љto su ћenskadija, nego su pucali na njih iz svojih puљaka, ali ih ne pogodi nijedno puљиano zrno i one obadvije preziruжi zviћduk neprijateljskog olova, prispjeљe u grad neozljegjene. Kad je stigla u grad Љerif hanuma i stala pred zapovjednikom tvrgjave, potegne i okrene prema njemu malu puљku, љto ju je sobom ponijela i povikne svojim gromkim djevojaиkim glasom:

- Dћebhane (municije) mi, murtatine (izdajice), daj, braжa mi izginuљe!

Zapovjednik se naљao u иudu i иisto se neugodno zbunio na odvaћan povik odvaћne djevojke, a kad se snaљao odgovorio susretljivo:

- Aman, hanuma, ustrpi se, sve жe ti se dati, љto ћeliљ.

U obrani grada nijesam znao, љta ti manjka braжi. Dћebhane imamo u gradu, pa жemo je dijeliti i pomagati se, dok je teиe, a onda, љto nam alah da.

Dok su se askeri poplaљili i pobjegli od pucnjave crnogorskih dћeferdara, dotlen su djevojke nesmetano koraиale naprijed, a pratilo ih zujanje zrna, koja su Crnogorci namjenjivali nevinijem, ali neustraљivijem ћenskijem stvorovima. Imale su prevaliti puta okolo 3 kilometra, a da se ni za љto nijesu mogle zakloniti osim neљto malo za kuжe, i to na jednom mjestu, a za tako duga i opasna puta. Kad je hanuma prispjela kuжi, veж su bili Crnogorci zapalili kulu Hasana Mataradћiжa i dimovi se vijali nebu u visine. Crnogorac je bio prije nje doљao k njezinoj kuжi s donje strane dvoriљta i na donja vrata. Namjera mu je bila provaliti u kuжe, sasjeжi љto u njima nagje, pa ih porobiti. S druge strane kuжe Љerifa hanuma doљla s Paљanom, te im vrata budu brћe otvorena, a njih dvije utjeraju mazgu. Istom se brzinom opet vrata zatvore, mazga otovari, a djevojke isprte sanduke. Poљto nijesu puљke pucale iz kuжa, drћao je Crnogorac, da u njima veж od ljudi i nema nikoga, pa жe ih biti lasno opljaиkati. Vrata su dvoriљta, pred kojima je stajao Crnogorac, bila vrlo lohotna i slaba, љto ga je uvjeravalo, da ih ne жe biti muиno otvoriti. Izvadio je dakle noћ iza pasa i stao potkopavati bravu i snimati erezu (gvozdena prijeиka). Иim se ereza skine, tim su otvorena vrata. U kuжama se i u dvoriљtu љutilo, a Crnogorac je radio svoj zapoиeti posao. Kad se vidjelo, da se ne жe okaniti obijanja vrata, doљapnuto je djevojkama, koje su se u kuжama odmarale od napora. Paљana nije mnogo marila, ali je poput ljuta risa skoиila na noge lagane Љerifa hanuma i zgrabiv puљku mimo brata i иasom sleti k vratima dvoriљta. Crnogorac nije pometao svog rada, ni ne sluteжi, љto mu se sprema kroz vrata iznutra. Na vratima se nalazila jedna pukotina, kroz koju je hanuma mogla nazrijeti Crnogorca pred vratima. Oh, kako li su joj osvetom uskipjele mlagjane grudi! Kako li joj je srce burno udaralo s иina, koga жe evo sad ona izvrљiti! Ogleda puљku je li pouzdana, uvjeriv se, da je ne жe izdati, prinese joj zjalo k pukotini vrata, a onda je zaћdije. Puљka pukne, Crnogorac hukne i mrtav se svali na tle pred vratima. Tako jedan Crnogorac pade od ћenske ruke. Iz grada se megjutim muљki podrћavala vatra na Crnogorce, a ovi su opet muљki odvraжali vatru na tabije, odakle su puљkarali muslimani.