stolacke provale iz rata

stolac-benat forum





KomentarUpisano: Sun Aug 26, 2007 9:21 am Naslov komentara: Citiraj ovaj komentar
Nakon prvih par mjeseci rata koji su protekli uglavnom u sumanutim pokusajima da se uspostavi nekakav privid organizacije i utrkivanju s granatama, dodje vijest da se ide u "akciju". Vecina nas bi skepticnih; ne ide se, bolan, na tenkove s puskama, ali bi i onih koji bijase ubjedjeni da se nece "zaustavit do Drine". Kao da Drina tece ha se predje preko Dvrsnika, mada cak ni u toj varijanti, kao sto ce se vidjeti uskoro, ne bi izvjesno da u njoj ohladimo noge.
Dvrsnik bijase gdje smo mi trebali da "udarimo". Za one obavjestene o Stolackoj geografiji ne treba specijalan izvjestaj; za one koji ne znaju, Dvrsnik je golemo brdo oblika i dimenzija Vezuva, na cijem se vrhu, umjesto vulkanskih isparenja, vjecito dimio bunker kojem, govorilo se, ni atomska ne mogavse pera odbiti. Ocigledno pitanje vezano za nacin osvajanja Dvrsnicke Tvrdjave ostade i neupitano, a i neodgovoreno. Nekako se mislilo da ce se sve te dosadne takticke i strategijske nejasnoce rijesiti same od sebe, cim se najmladja armija na svijetu uputi u pravcu zloglasne Drine.
Elem, nakon cijelonocnog lomatanja preko tisucljetnog hercegovackog kamenjara, osvanusmo podno Dvrsnika. Tu cemo cekati da "artiljerija uradi posao", glasi naredjenje, po onda...Ja ne znam o kojoj se tacno artiljeriji radilo - pricalo se da u Dubravama ima topova cudesnih - ali je nasa jedinica podno Dvrsnika bila u ponosnom posjedu jednog beztrzajnog topa, postavljenog besmisleno na sred gole ledine, i nekoliko granata. S tim cemo bunker "naceti".
Tako i bi. Dok je ostatak jedinice, kratka daha i zamrla srca, posmatrao iz neposredne blizine, posada topa je montirala granatu i obavila potrebna nisanska izracunavanja. "Pali!" objavi vodja posade. Top puce, i mislim da je vecina nas u tom momentu stvarno ocekivala da se bunker na Dvrsniku dezintegrise u oblaku vatre i dima. Ali, kao i obicno, stvarnost se pokaza u puno realnijem obliku; nekih tristo metara ispod vrha, bljesnu nesto vise nalik na petardu u mraku. Za par sekundi, do nas dodje potmula, i razocaravajuce kratka, grmljavina.
Jedan od clanova posade izadje nekih dvadesetak metara ispred topa, i poce da osmatra Dvrsnik sa dvogledom. "Trista gore!" dere se artiljerijski izvidjac. Plamen riknu iz topa, ali ovaj se put cak ni petarda podno bunkera ne oglasi. Umjesto tog, nakon nekoliko secundi napetog iscekivanja, negdje od pravca Ljubinja dodje jedva cujan i patetican uzdah.
"Trista metara, ne trista kilometara, konju!" ponovo se razdera izvidjac. "Obori!"
Treca granata pade skoro pod sami bunker, na sto se prolomi kroz jedinicu gromoglasan aplauz. Kako aplauz stade, tako zavlada tisina. Nisandzija topa se pocesa po glavi, par puta se zgleda sa ostatkom posade, i rece:
"Ljudi, hajmote sad nesto drugo gadjat."
Ne stigose. Minobacacka granata pade sa treskom koji nimalo nije podsjecao na petardu, dvadeset metara od topa, i natjera sve prisutne u sumanutu potragu za zaklonom.